Zbunjivanju i obezglavljivanju naroda doprinose i novinari koji ove ustavne promjene tumace kako im je po volji ili kako im se naloži. Tako ih jedni napadaju, drugi hvale, treci - i jedno i drugo, cetvrti - ni sami ne znaju za šta bi se odlucili. Kako pametuju novinari, tako je i sa strankama. A narod trpi. Dokle?
E, ovo zaista više nema smisla. U ovo predizborno vrijeme kao da Alijansa igra na kartu samo njoj znanih politickih uspjeha. I objektivno hladni prijem Bosne i Hercegovine u Vijece Evrope, tacnije sama ceremonija podizanja bh. zastave, u domacoj (Alijansinoj) štampi i nekim elektronskim medijima propracen je euforicnim zaslugama te iste Alijanse za to dizanje zastave. Alijansi je pripisan i Sporazum o ustavnim promjenama, tacnije ona je najzaslužnija što je Petritsch (po ko zna koji put) opet presudio kad su u pitanju prava sva tri naroda na cijelom teritoriju BiH (valjda je koja mrvica tih prava ostala i za manjine, kojih nije malo u ovoj zemljici).
"Ovo je pobjeda države BiH", samo je jedan od euforicnih naslova poslije Petritscheve odluke o promjenama Ustava entiteta. Zar to nije samo Peritscheva pobjeda?! Družio se sa grupom bh. politicara danima, pa i mjesecima, koji se nisu mogli dogovoriti o najbitnijim i najosnovnijim tackama Ustava Bosne i Hercegovine. I sad mu ga to dode pobjeda države. Tako je Wolfgang Petritsch na kraju svoje karijere u Bosni i Hercegovini (odakle ce vjerovatno na neko još bolje mjesto - za nagradu) potpisao papir u kome su sva tri naroda u Bosni i Hercegovini ravnopravna i gdje svako ima da živi kako mu je volja, da piše svojim slovima, govori svojim jezikom, ide svojom ulicom, udiše svoj zrak... I to u vrijeme u kojem glavna tužiteljica Carla del Ponte (opet!) zna gdje je Ratko Mladic. I u vrijeme kad (gonjeni nevoljom) mnogi Bošnjaci budzašto prodaju svoju bogatu imovinu u Republici Srpskoj, dok je ovamo, u Federaciji, Srbi mnoge bolje tale ili iznajmljuju strancima. U vrijeme kad nas je još uvijek nepoznat broj na biroima i dok u mnogobrojnim medunarodnim organizacijama rade strani državljani. Kao mi ovdje (makar se to odnosilo samo na Federaciju) ništa ne znamo. Ili kad nam se na ulice istjerani (i poniženi) Bošnjaci vracaju (cesto) na deminirana zgarišta, i kad se u njihovi ime fotografiraju i izjavljuju gospodin Tuka i gospoda Mirhunisa. Samo da bi njima bilo bolje. I u vrijeme kad nam je sasvim bezvezna vijest da je deložiran i nekad prvi covjek Armije BiH. A najvažnije je da su opet, ko zna koji po redu, izbori naparfemirani i našminkani, najavljeni 5. oktobra, a koji, po obicaju, nemaju šta novo donijeti.
A da se obicni narod što više zbuni i obezglavi, doprinose i novinari, koji ove ustavne promjene tumace kako im je po volji. Tako ih jedni napadaju, drugi hvale, treci - i jedno i drugo, cetvrti - ni sami ne znaju kako bi se odlucili. Kako o tome pametuju novinari, isto je i sa strankama. A narod trpi.